David Albahari , Mamac
Knjiga o praznini, gubljenju punoće i svakog smisla... Junak romana pokušava da ispriča
svoju životnu priču koja samo potvrđuje tezu da je čovek sam na svetu i da to ništa ne
može izmeniti. Autor je slušalac pripovedanja koje struji preko kolutova starog
magnetofona. Lik majke je u središtu piščeve pažnje, a njen glas koji odzvanja u
njegovoj kućici u Kanadi, jedina je ostavština nekadašnje Srbije iz koje je otišao, jezika
kojim više ne govori, vere koju u sebi ne pronalazi. Majčina ispovest tiče se usuda
jevrejstva, logora i seoba, ponavljanja istorije, jačine mržnje i nerazumevanja. Ta 'škripa od glasa' je jedina spona sa zemljom i stvarnošću kojih se svesno odrekao, a koji mu u tuđem svetu ipak nedostaju. Sam naslov ovog metaromana je kao šifra - i 'priča' i 'priča o priči' su 'mamac' tekstualne iluzije koja se samoobznanjuje. Delo obiluje jezičkim
mamcima' , opštim mestima, poslovicama, floskulama, nadasve antisemitzmom na
tematskom planu. Figura smrti je središte stvaralaštva Davida Albaharija koji je za ovaj
roman nagradjen 'Ninovom' nagradom, 1996.g. U njegovim romanima oseća se blagi
prizvuk autobiografskog koji se ogleda u empatskom doživljavanju junakovog sveta,
vere, odlaska u tudjinu, a prekid veze sa vlastitim korenima i gubitak nacionalnog i
Нема коментара:
Постави коментар